Početkom devedesetih godina okolnosti u Republici Hrvatskoj su bile loše. Ni pravnici u Njemačkoj koji su bili profesionalno zainteresirani za Hrvatsku i tražili informacije o tadašnjem pravnom sustavu u Hrvatskoj nisu mogli bez teškoća pribaviti takve informacije. Polazeći od pretpostavke da u Njemačkoj ima još pravnika koji potječu iz Hrvatske odnosno pravnika koji su posebno zainteresirani za Hrvatsku i njen pravni sustav i za koje bi razmjena iskustava bila od osobite koristi, krenulo se u prvu akciju traženja „istomišljenika“ širom Njemačke.
Objave u pravnim časopisima pokazale su put do pojedinih kolega koji su se u Njemačkoj bavili hrvatskim pravom, tako između ostalog i do kolege odvjetnika dr. Stefana Pürnera. Vrlo brzo pokazalo se da još nije došlo vrijeme za pokretanje interesnog udruženja. Ovaj dojam učvrstio se nakon posjeta odvjetnicima u Hrvatskoj odnosno Hrvatskoj odvjetničkoj komori.
Provedba ideje o izgradnji foruma za odvjetnike zainteresirane za Hrvatsku odgođena je do daljnjega uz obećanje da se neće izgubiti iz vida.
Tijekom 1995. godine pokazalo se kroz kontakte s dr. Pürnerom i dr. Pintarićim da su u međuvremenu ostvareni brojni pravni kontakti koji su prerasli u osobne kontakte. Po načelu “Poznajem nekoga tko poznaje nekoga tko je pravnik i tko ima veze s Hrvatskom” uskoro je postalo jasno da postoji velik interes za formiranje bilateralne pravne skupine.
U objavama u relevantnim pravnim časopisima ukazivalo se na osnivačku sjednicu Njemačko-hrvatskog udruženja pravnika (DKJV) 27.01.1996. godine u Frankfurtu na Majni. Kolegice i kolege koji „usmenom predajom“ još nisu bili obaviješteni o ideji osnivanja udruženja na taj način su se također mogli povezati s pokretačima i sudjelovati u osnivanju DKJV-a kao udruge.
Daljnji tijek događaja opisao je kolega dr. Pürner u predgovoru “Zbornika radova” Pravnog fakulteta u Splitu iz 2001. godine, na stranicama 5. i dalje. Iz današnje perspektive može se reći da je forum kroz koji pravnici zainteresirani za Hrvatsku mogu doći do daljnjih stručnih znanja i kontakata s kolegama zaista uspješno ostvaren.
Mora se doduše primijetiti da je interes nekih pojedinaca bio samo kratkog vijeka. Međutim, isto tako treba konstatirati da su putem DKJV-a uspostavljene veze između kolegica i kolega koje se u većini slučajeva nastavljaju dugi niz godina.
Iako članstvo odražava uravnoteženu dobnu strukturu udruge, upravo mlađi pravnici hrvatskog podrijetla, nerijetko rođeni u Njemačkoj pokazuju najveći interes za razmjenu iskustava i korištenje postojeće strukture DKJV-a. Simpoziji koji su se održavali gotovo svake godine od 1997. godine, u Splitu, Berlinu, te posljednji u Zagrebu, također su doveli do transnacionalne razmjene pravnih i drugih misli. Nadalje, udruga je kroz svoje članove uspjela uspostaviti mrežu i s drugim organizacijama i njihovim predstavnicima.
Na početku je bila ideja o stvaranju foruma za istomišljenike. Nakon više od dva desetljeća neprekidne aktivnosti pokazalo se nasreću da su idejama i riječima slijedila djela.
Odvjetnik Ranko Pezo
Ured Pezo & Vennemann, Köln
Jedan od pokretača i od 1996. godine član Uprave Njemačko-hrvatskog udruženja pravnika.